Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama povodom 28. septembra, Međunarodnog dana prava javnosti da zna
Pravo na pristup informacijama kojima raspolaže javna vlast danas je široko priznato kao osnovno ljudsko pravo, zaštićeno međunarodnim i nacionalnim dokumentima. Slobodan pristup informacijama je osnov demokratskog života, njime se afirmiše otvorenost javne administracije, što omogućava građaninu da formira kritičko-objektivno mišljenje o stanju i pojavama u jednom društvu, odnosno da putem zakonske mogućnosti dobije informacije o pitanjima od javnog interesa. Uostalom, posjedovanje informacija je i temelj savremenih participativnih političkih kultura, jer se uz pomoć Zakona o slobodnom pristupu informacijama građani i ukupna javnost ostvaruju uvid u rad organa vlasti, na osnovu informacija formiraju mišljenja i stavove o bitnim društvenim i državnim pitanjima, učestvuju u procesu donošenja odluka, kontrolišu njihov sadržaj i sprovođenje.
Povodom javnog poziva NVO „Centar za građansko obrazovanje“ da se pokrene postupak protiv Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta zbog kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ukazujem na sljedeće:
Prije svega, u dijelu ocjene NVO „Centar za građansko obrazovanje“ da bi doprinos člana Savjeta AZLP, Muhameda Gjokaja, bio mnogo efikasniji ukoliko bi on preuzeo aktivniju ulogu u rukovođenju, usmjeravajući rad AZLP-a i na sprovođenje sankcija kao mehanizma za poštovanje zakonskih okvira iz njene nadležnosti, pojasnio bih da je Agencija samostalan i nezavisan organ sa precizno utvrđenim nadležnostima kako Savjeta tako i direktora, pa samim tim pokušaj ove NVO da sugeriše način organizacije rada i nadležnosti organa Agencije, mimo onih utvrđenih zakonom i Statutom, kao i favorizovanje bilo koga, u ovom slučaju gospodina Gjokaja, u ranijem sazivu predsjednika Savjeta Agencije, smatram vrlo neprikladnim i u najmanju ruku neprimjerenim pokušajem uticaja na samostalnost i nezavisnost našeg rada.
Na današnjoj sjednici Savjeta Agencije, između ostalog, donijeto je mišljenje po Zahtjevu Državne izborne komisije. Naime, Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama obratila se Državna izborna komisija Zahtjevom (Zahtjev br. 06-11-2731-1/21 od 19.04.2021. godine) kojim se traži mišljenje da li Državna izborna komisija u skladu sa svojim ovlašćenjima koja joj pripadaju, saglasno propisima, kao i činjenici da birač može biti upisan u birački spisak samo na jednom biračkom mjestu može vršiti provjeru da li se birač koji upisan u birački spisak Crne Gore istovremeno nalazi u biračkom spisku Bosne i Hercegovine dostupnom na javnom portalu https://www.izbori.ba/, Republike Srbije dostupnom na javnom portalu https://upit.birackispisak.gov.rs/ kao i drugih država čiji je birački spisak javno dostupan.
Povodom teksta objavljenog u Dnevnim novinama „DAN“ 11.03.2021. godine, na strani 6, pod naslovom „Radonjić ne da papire za Možuru“, Predsjednik Savjeta Agencije g-din Sreten Radonjić se obratio sljedećim saopštenjem:
Nije prvi put da putem netačnih i tendencioznih informacija radite na pokušaju moje lične i profesionalne diskreditacije. Kao što ste i vjerovatno primjetili, redovno ignorišem takve vaše nastupe ali, zbog istinitog informisanja javnosti u odnosu na tekst pod naslovom „Radonjić ne da papire za Možuru“, saopštavam sljedeće:
28. januar - Dan zaštite ličnih podataka
„Niko se ne smije izložiti proizvoljnom miješanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima na čast i ugled. Svako ima pravo na zakonsku zaštitu od ovakvog miješanja ili napada." (Definicija prava na privatnost iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, čl. 12)
Pravo na privatnost neotuđivo je pravo pojedinca da u odnosu na poziciju koju igra u društvu samostalno odlučuje o tome koje činjenice iz svog privatnog života želi da iznese u javnost. Ovaj naizgled jednostavan koncept, koji je prihvaćen u različitim svetskim jurisdikcijama i koji prirodno postoji u čovjeku, zbog čega se i naziva neotuđivim, teško je na jednostavan način definisati, objasniti, i kao takvo - prihvatiti. Digitalno doba donijelo je vrijeme prema kome tradicionalni koncept privatnosti više nije moguće zamisliti, jer većina stvari koje danas obavljamo odvija se na internetu, a o svom digitalnom otisku ne vodimo jednako računa kao što je to u realnom svijetu slučaj.
